Sastavnice kvalitetnog ABA programa
Neke od komponenata koje ABA programe čine jedinstvenima i učinkovitima su individualizirani i društveno značajni ciljevi za svakog korisnika, temeljita procjena vještina i ponašanja, korištenje individualiziranih i znanstveno utemeljenih pristupa te kontinuirano praćenje napretka. Roditeljima i članovima obitelji djece koja pohađaju ovakve programe omogućena je aktivna uključenost u rad s djetetom čiji rehabilitacijski program između ostalog sadrži ciljeve obitelji te strategije za osnaživanje kompetencija svih članova.
1. Sveobuhvatna procjena
U ABA programu koriste se raznovrsni oblici procjena u planiranju individualiziranih planova podrške. Procjena može uključivati opservaciju pojedinca u svakodnevnom okruženju, upitnike ili standardizirane procjene. Individualizirani planovi i cijevi koji ih čine temelje se na djetetovim jakim stranama, izazovima, te preferencijama pojedinca i njegove obitelji.
2. Individualizirani plan
Ciljevi planirani koristeći različite oblike procjena postavljaju se prema SMART modelu (Specifični, Mjerljivi, Ostvarivi, Relevantni, Vremenski određeni) što ih ujedno čini konkretnima i mjerljivima. Planovi podrške usmjereni su na usvajanje vještina koje doprinose povećanju samostalnosti i aktivne uključenosti pojedinca. Plan poučavanja širokog je raspona te najčešće uključuje ciljeve iz više razvojnih područja kao što su komunikacija, vještine brige o sebi, senzorne potrebe, kognitivne vještine, radno osposobljavanje i slično. Individualizirani planovi mogu uključivati i poučavanje zamjenskih ponašanja kao alternative izazovnim oblicima koji često mogu narušiti kvalitetu života pojedinca. Pri planiranju ciljeva uvažavaju se individualne preferencije pojedinca, vrijednosti obitelji, te kulturna uvjerenja.
3. Znanstveno utemeljeni postupci
ABA tretman primjenjuje isključivo znanstveno utemeljene postupke kao što su primjerice:
Natural Environment Teaching (NET) – Učenje vještina u kontekstu svakodnevnih aktivnosti. Prati se isključivo motivacija i iniciranje pojedinca u izboru aktivnosti i vrste interakcije.
FCT - Functional Communication Training (Počavanje funkcionalne komunikacije) – u ABA programu se stavlja naglasak na vještine koje pospješuju kvalitetu života pojedinca, te koje on sam smatra važnima za život. Obzirom da komunikacija spada među temeljna ljudska prava, poučavanje funkcionalne komunikacije jedan je od osnovnih ciljeva ABA tretmana.
Reinforcement (Pojačanje) – Učenje vještina izvodi se isključivo kroz poticanje i praćenje motivacije pojedinca. Korištenjem motivirajućih aktivnosti nove se vještine lakše usvajaju i sistematično učvršćuju, a proces učenja je ugodan i opušten.
Prompting and prompt fading (Pružanje i postepeno ukidanje podrške) - Različiti oblici podrške kao što su vizualna, gesta, model, pozicioniranje ili fizičko vođenje pružaju se planirano i sistematično kod poučavanja novih vještina kako bi se pojedincu pomoglo da uspješno izvede novu vještinu. Preventivno davanje podrške ili poučavanje bez grešaka (errorless teaching) pozitivno utječe na usvajanje vještina, potiče samopouzdanje i osjećaj uspjeha kod pojedinca.
Discrete Trial Teaching (DTT) – Strukturirano poučavanje vještina, najčešće u formatu 1:1. Koristi se za poučavanje vještina koje pojedinac teže usvaja u grupnom okruženju.
4. Prikupljanje podataka i praćenje napretka
Konkretnost i specifičnost ciljeva intervencije pruža priliku za praćenje napretka. Podaci se prikupljaju prije intervencije kako bi se dobio prikaz trenutne razine vještina, ali i tijekom rada u svrhu uvida u napredak i prijelaz na nove ciljeve. Redovito prikupljanje i analiziranje podataka omogućava pravovremenu prilagodbu intervencije potrebama pojedinca. Svaki terapijski cilj ima konkretiziran planirani ishod, te za svaki postoje konkretni kriteriji savladavanja. Mjerenje osigurava uvođenje novih ciljeva jednom kad su postojeći ciljevi postignuti.
5. Podrška roditelju i obitelji
Roditelji i obitelj su aktivno uključeni u izbor i planiranje ciljeva za svoje dijete.
Ako rad s djetetom nije ostvariv u prirodnom okruženju u kojem dijete najviše boravi (dom, škola, zajednica) roditeljima i obitelji se osigurava kontinuirana podrška u postupcima pružanja podrške djetetu. Obzirom da je roditeljeva uloga u djetetovom životu nezamjenjiva, ali i da svakodnevne situacije često sa sobom nose određenu razinu stresa, stručnjaci oprezno osluškuju roditeljevu trenutnu mogućnost uključenosti u rad s djetetom. Cilj svakako nije da roditelj preuzme ulogu terapeuta, već da individualizirane strategije za dijete koristi u svakodnevnim rutinama i aktivnostima.
6. Generalizacija i održavanje naučenih vještina
U kvalitetnom ABA programu vodi se računa o generalizaciji i održavanju vještina. Drugim riječima koriste se aktivni postupci koji osiguravaju prijenos vještina na svakodnevicu pojedinca (dom, škola, zajednica). Biranje funkcionalnih ciljeva te poučavanje u svakodnevnom okruženju pospješuje generalizaciju i održavanje novo savladanih vještina.
7. Suradnja među stručnjacima
Dobar ABA program osigurava ostvarivanje stalne suradnju među stručnjacima koji su uključeni u pružanje podrške pojedincu i njegovoj obitelji (logopedi, radni terapeuti, edukacijski rehabilitatori, medicinski djelatnici, zaposlenici škole i sl.). Usklađivanje ciljeva i terapijskih postupaka vrlo je važno kako bi se ostvario holistički pristup u centru kojeg je sam pojedinac.
